Molimo pročitajte obavijest o središnjoj prijavi u našem kafiću ako ste prijavljeni suradnik Wikipedije.
UEFA Liga prvaka
Izvor: Wikipedija
|
|||||||||||||||||||
Turnir je osnovan 1955., na prijedlog francuskog novinara i urednika L'Équipea Gabriela Hanota,[3] kao kontinentalno natjecanje za klubove pobjednike liga iz kojih dolaze nazvano Europski kup klubova prvaka. U sezoni 1992./93. naziv turnira promijenjen je u UEFA Liga prvaka, i od tada se na turniru natječu samo najbolje momčadi europskih nogometnih liga, iako neke od njih nikad nisu bili prvaci u svojoj ligi. Liga prvaka ne bi trebala biti poistovijećena s UEFA Europskom ligom, Kupom UEFA-e ili s već ukinutim Kupom pobjednika kupova i Kupom velesajamskih gradova.
Real Madrid je najuspješniji klub u povijesti natjecanja, osvojivši naslov devet puta, uključujući i prvih pet sezona zaredom.[4] Uz to, španjolski su klubovi osvojili najviše naslova Europskih prvaka, čak 13.[4] Natjecanje su osvojila 22 različita kluba, od kojih je 12 osvojilo više od jednog naslova.[4] Otakd je natjecanje promijenilo ime i strukturu 1992., nijedan klub nije obranio naslov, s Milanom kao zadnjim klubom koji je obranio naslov 1990.[5]
Trenutačni europski prvak je Bayern München, koji je porazio Borussiu Dortmund s 2:1 u finalu na Wembleyu u Londonu, 25. svibnja 2013. godine.
Povijest
Sustav natjecanja
Kvalifikacije
Karta članica UEFA-e podjeljena po nastupima u natjecanju po skupinama Lige prvaka
██ Članice UEFA-e koje su imale predstavnika u natjecanju po skupinama
██ Članice UEFA-e koje nisu imale predstavnika u natjecanju po skupinama
██ Nisu članice UEFA-e
Broj klubova u Ligi prvaka koji ima jedan savez ovisi o njezinom rankingu na UEFA-inoj listi koeficijenata:
- savezi koji zauzimaju 1., 2. i 3. mjesto imaju 4 predstavnika
- savezi koji zauzimaju 4., 5. i 6. mjesto imaju 3 predstavnika
- savezi rangirani od 7. do 15. mjesta imaju 2 predstavnika
- savezi koji su rangirani ispod 16. mjesta imaju jednog predstavnika
Za razdoblje od 2009. do 2012. godine UEFA je pripremila novi sustav kvalifikacija po kojem će 22 ekipe imat izravan nastup u natjecanju po skupinama umjesto dosadašnjih 16 (6 novih kvalifikanata će biti trećeplasirane momčadi iz tri prvorangirane lige + prvaci liga rangiranih od 10. do 12. mjesta), dok će se preostalih 10 mjesta tražit kroz dvije različite kvalifikacijske putanje. Jedna će bit rezervirana za neprvake saveza rangiranih od 1 do 15, tj. ekipe su koje su u nacionalnom prvenstvu zauzele mjesta odmah ispod izravnih sudionika po skupinama. Druga će biti rezervirana za prvake saveza rangiranih od 13. mjesta naniže. Obje kvalifikacijske putanje igrat će se neovisno jedna od druge i svaka će kao konačne pobjednike izdvojit po 5 momčadi koji će biti posljednji sudionici natjecanja po skupinama. Svrha ove ideje je da se prvacima slabijih liga omogući lakši pristup do Lige prvaka kroz njihove međusobne dvoboje, nego protiv klubova iz jakih europskih liga koji to nisu učinili kroz domaće prvenstvo.
Dodatno mjesto u fazi po skupinama rezervirano je za prošlogodišnje prvake, u slučaju da se oni ne kvalificiraju u Ligu prvaka. No, jedan savez je limitiran na slanje najviše četiri momčadi po sezoni. To znači da prošlogodišnji prvak, ukoliko se na plasira kao jedna od četiri (ili manje, ovisi o ligi) momčadi, zauzima mjesto četvrtoplasirane momčadi, a nju smješta na 5. mjesto, koje tu momčad vodi u Kup UEFA.
Također, gledajući sportske kriterije, svaki klub mora biti licenciran od strane saveza iz kojeg dolazi kako bi sudjelovao u Ligi prvaka. Kako bi dobio licencu, klub mora zadovoljiti određene stadionske, infrastrukturne i financijske uvjete.
Kontroverza se dogodila kada se Liverpool, koji je osvojio Ligu prvaka 2004/05., nije uspio kvalificirati među ćetiri najbolje momčadi u Premiershipu. FA je odlučila da će Everton FC (koji je bio četvrti) zauzeti zadnje mjesto. No, UEFA je donijela odluku da oba kluba mogu nastupiti u Ligi prvaka, no Liverpool je startao od 1. pretkola, a Everton od 3. pretkola. Liverpool je te sezone postao prvi klub, uz slovačku Artmediu, koji se iz 1. pretkola kvalificirao u fazu po skupinama. Liverpool je te sezone postao i prva momčad koja je iz 1. pretkola došla do faze ispadanja Lige prvaka.
FC Barcelona, Manchester United i FC Porto momčadi su koje su najviše puta nastupile u fazi po skupinama, svaka po 12 puta. No, svaka od momčadi je Ligu prvaka osvojila samo jednom otkad je uspostavljena faza po skupinama.
Format
Zastava Lige Prvaka rasprostire se na sredini igrališta prije početka svake utakmice (slika s utakmice Arsenal FC - Sevilla FC).
U pretkolima, momčadi igraju jedna protiv druge na principu izbacivanja (knockout sustav) i to u dvije utakmice (kod kuće i u gostima). Momčad koja je ukupnim rezultatom iz obije utakmice ostvarila pobjedu ide u sljedeće pretkolo i igra protiv sljedeće momčadi s kojom se križa. Pretkola se igraju od sredine srpnja pa do kolovoza. Poraženi iz trećeg pretkola idu u Kup UEFA, dok se šesnaest momčadi koje su ostvarile pobjede u 3. pretkolu pridružuje šesnaest momčadi koje su se kvalificirale direktno u prvu fazu po grupama.
Momčadi su podijenjene u osam skupina po četiri momčadi u kojoj svaka momčad igra protiv svake dva puta (kod kuće i u gostima). Faza po skupinama igra se od sredine rujna pa do prosinca. Trećeplasirane momčadi iz svake skupine idu u Kup UEFA, dok prve dvije idu u osminu finala Lige Prvaka. Tih šesnaest momčadi igraju dalje u fazi izbacivanja i to od veljače pa do svibnja.
Sve daljnje faze natjecanja poslije skupina igraju se dvokružno, tj. svaka momčad je domaćin jedne od dvije utakmice. Momčad koja rezultatima iz obje utakmice ostvari ukupnu pobjedu ide u iduću fazu. U ovim fazama vrijedi pravilo gola u gostima. Ako je potrebno, produžetci i jedanaesterci se igraju da bi se dobio pobjednik. Jedina iznimka za sva ova pravila (osim zadnjeg) je finale, koje se igra jednokružno na neutralnom terenu, no zna se dogoditi da jedan od finalista ipak igra na svom terenu, na što UEFA ne može utjecati jer se stadion finala za tu sezonu bira pri kraju prošle sezone.
Ždrijebanje je danas oblikovano tako da dvije momčadi iz iste lige ne mogu igrati jedna protiv druge prije četvrtine finala. Nadalje, koriste se i UEFA-ini koeficijenti. Sustav natjecanja je bio žrtva promjena od sezone 1991/92.. Trenutni sustav adaptiran je 2009.
Finale
Finale Lige prvaka najvažnija je utakmica od svih europskim klupskim natjecanjima. Stadion domaćin finala bira se dvije godine prije same utakmice.
Zadnje finale održano je na Wembleyu u Londonu između Bayern Münchena i Borussie Dortmund, a završilo je 2:1 za Bayern.
- Finale 2014. godine igrat će se na Estádio da Luzu u Lisabonu.
Pobjednički klub dobije trofej Lige prvaka, no UEFA-i ga mora vratiti 2 mjeseca prije sljedećeg finala. UEFA pobjednicima daje umanjenu verziju pokala za stalno čuvanje, i pobjednički klubovi su slobodni u izrađivanju replika dok god su one propisno označene kao replike i nisu veće od 80% prave veličine pokala. No, trenutna pravila nalažu da će se pravi pokal dati na čuvanje samo momčadima koje osvoje tri finala za redom ili momčadima koje su ukupno osvojile pet ili više finala.[6]
Pet momčadi su dobile pokal na stalno čuvanje:
- Real Madrid, koji je osvojio prvih pet Liga prvaka, a 9 ukupno
- Ajax Amsterdam, koji je osvojio uzastopno od 1971. do 1973., a ukupno 4
- Bayern München, koji je osvojio uzastopno od 1974. do 1976., a ukupno 5
- A.C. Milan, koji je 5. puta osvojio 1994., a ukupno 7
- Liverpool, koji je svoje 5. finale osvojio 2005..
Objavi komentar